- miniszterelnok.hu - https://miniszterelnok.hu/godisnji-govor-viktora-orbana-o-stanju-drzave-i-nacije/ -

Godišnji govor Viktora Orbána o stanju države i nacije

Dobar dan želim, poštovani predsjedniče Doma! Poštovane dame i gospodo!

Odavno se nismo vidjeli. Dobar je osjećaj konačno opet biti zajedno. Prošle godine je u ovo vrijeme zbog epidemije koronavirusa izostao naš uobičajeni skup. Primamljivo je prepustiti se radosti ponovnog viđenja, iako danas moramo razgovarati o ozbiljnim stvarima, a i nalazimo se pedeset dana uoči izbora.

Pripremajući se za evaluacijski govor uvijek moramo biti svjesni dvije stvari: tko smo i o čemu želimo razgovarati. To našoj zajednici do sada nije bio problem, kao ni meni osobno. Nakon šesnaest godina provedenih u oporbi i šesnaest na vlasti, s petero djece i petero unučadi iza sebe čovjek stvarno može biti svjestan tko je on doista. Mi koji smo se danas ovdje okupili različiti smo ljudi, ali nas povezuje jedna zajednička stvar: to što smo Mađari i što nam je Mađarska zajednička strast. Sada smo, međutim, neočekivano saznali od ljevice da smo glede toga u zabludi, jer smo mi zapravo gljive. Gljive koje se drže u mraku i prihranjuju stajskim gnojem. Saznali smo i to da mi, koji smo uz to još i provincijalci i seljaci, nismo u stanju čak ni jednu križaljku riješiti, a po mišljenju ljevice smo već u 10 sati ujutro pijani i ispranog mozga. Također smo saznali i to da kao članovi Fidesza nužno moramo biti aberirani. Ljevica nas podučava i tomu da u Fideszu ima Židova, iako malo. Također smo doznali da, međutim, homoseksualaca ima u velikoj mjeri. Ljevica je izračunala: Židova je premalo, a homoseksualaca previše. Ostaje misterij kako su došli do toga izračuna, kako im je to ’ispalo’. Razmišljao sam o tome što je ljevica rekla i došao do zaključka da je gljiva možda štimala. Jer toliko nebuloza na jednoj gomili čovjek može iznijeti samo onda ako se najede ludih gljiva. Ali može biti i da im je to strategija, neka nova politička strategija. Do krvi vrijeđati ljude, ismijavati osobe s invaliditetom, gaziti po ljudima iz provincije, prijetiti umirovljenicima i podcjenjivati žene. Od pamtivijeka nisu na ovakav način razgovarali s Mađarima. Čovjek ne vjeruje svojim ušima. Ako je to strategija, onda je to svjetski patent. De Gaulle je vjerojatno u pravu kada kaže da svatko zna govoriti, ali jedan vođa zna i kada treba šutjeti i slušati. Bilo kako bilo, neugodno je, i to ne malo, nego jako. Čak i nama, jer ljevica, kakva je da je, ipak pripada naciji, kao zla kob u našoj Himni. Međutim, prijeko, kod njih je još neugodnije. Gyula Horn se vrti u grobu, Medgyessy ne uspjeva skrenuti pogled, slobodni demokrati zbunjeno zure u vrh svojih cipela. Samo Gyurcsányu i Bajnaiu to ne smeta, jer su uostalom, oni cijeli ovaj šou program doveli državi na vrat. Oni su ga stavili pored sebe na pozornicu kako se ne bi vidjelo da se u biti oni spremaju na povratak. Dvojica čelnika najkorumpiranije mađarske vlade, Gyurcsány i Bajnai pojačani sa stručnjakom za gljive. Ovo bi dakle, trebao biti taj sjajan tim koji se javlja kako bi preuzeo upravljanje Mađarskom. To je ponuda ljevice za Mađarsku. Čovjek ne zna da li da plače ili da se smije.

Sada još dragi prijatelji, ostaje samo pitanje o čemu ću danas govoriti. Vrati se dijete kući s mise. „Što je bilo?” – pitaju ga. “Pa isto kao i uvijek. Velečasni je pričao”. „O čemu je govorio?” „O grijehu”. „A što je rekao?” „Bio je protiv.” Tako stojim i ja sa svojim govorom. Danas poslijepodne ću govoriti o uobičajenim stvarima, da Mađarska mora ići prema naprijed, a ne unatrag. Ali što je naprijed, a što natrag? Zvuči jednostavno, ali što je prema naprijed, a što unatrag? E, o tome ću danas pričati.

Poštovane dame i gospodo!

Ostavili smo iza sebe dvije teške godine koje ste i Vi preživjeli. Pandemija, valovi migracija, energetska kriza, izljevi imperijalnog bijesa u Bruxellesu, hladan dah hladnog rata na našim vratovima i uznemirujuća sjena rata nad istočnom i srednjom Europom. U ovakvoj situaciji smo morali organizirati zaštitu od koronavirusa. U takvoj situaciji trebalo je ponovno pokrenuti gospodarstvo, nadomjestiti ukinuti radna mjesta, pružiti potporu mladima, obiteljima i starijim osobama. Sve ovo zajedno bilo bi puno čak i od okruglica, a ne pak od zadataka. Hvala na nadljudskom radu liječnicima, medicinskim sestrama, bolničarima, djelatnicima Hitne pomoći, organizatorima akcija cijepljenja, članovima operativnog stožera! Hvala predsjedniku Jánosu Áderu i njegovoj supruzi za uloženi rad u pomoći djeci koja su zbog epidemije ostala bez roditelja. Zahvaljujemo, hvala i na tome, gospodine predsjedniče!

Prijatelji!

Pandemija koronavirusa koja se ni iz čega obrušila na nas predstavlja svojevrstni test opterećenja, ali i test stresa. Sve nas stavlja pod pritisak. Vrši pritisak i na državne politike i gospodarstva. I Vi ste mogli vidjeti da se mađarska država hrabro i odlučno suprotstavila svim izazovima. Parlament je cijelo vrijeme zasjedao, dao je vladi prostor i sredstva za uspješnu obranu i zaštitu, držeći istodobno situaciju pod kontrolom. Epidemiološke službe, bolnice, te tako često nezasluženo prežaljeno i podcjenjeno mađarsko zdravstvo radili su izvanredno, a državna uprava, policija i vojnici radili su usklađeno, brzo i disciplinirano. Vlada je ostala jedinstvena i mirna, a funkcionalna sposobnost zemlje ni na trenutak nije bila ugrožena, što znači da je novi ustavni poredak uveden 2011. godine uspješno položio ispit. U Europi su vlade padale jedna za drugom, raskidale su se koalicije, pravila su se mjenjala u tolikoj mjeri da ih je teško bilo pratiti, a tisuće prosvjednika su se sukobile s vojskom i policijom. Povjerenje ljudi polako, ali sigurno je nestalo. Nama se ništa slično nije dogodilo. Mi smo u domovini uspjeli zadržati, pa čak i ojačati povjerenje javnosti, jer se Mađarska, prema mišljenju većine, dobro obranila. Moramo razgovarati i o tomu, jer je istina da Mađarsku nisu napali samo virus, nego i ljevica, nadajući se da može srušiti vladu. Kada se trebalo zatvoriti, tražili su otvaranje, kada se trebali otvoriti, vikali su tražeći zatvaranje, spominjali su diktaturu, u inozemstvu su organizirali kampanje protiv vlade, širili su lažne video snimke, te lažne i uznemirujuće vijesti.

Prijatelji!

Ovo je ozbiljna neodgovornost, ili čak i više od toga. Ne plašimo se od jakih riječi. U vrijeme smrtonosne pandemije, iskorištavati strah milijuna obitelji za rušenje vlade je neobranjiv čin pred bilo kojim sudom. Doći će i vrijeme za oba suđenja. Jedno će biti 3. travnja, a drugo po nalogu dragoga Boga.

Poštovane dame i gospodo!

Od 2010. godine mi nismo samo preustrojili državu, nego smo izgradili i novo mađarsko gospodarstvo. Sada je i ono bilo na ispitu. Mi smo 2010. odlučili ljudima umjesto pomoći dati posao. Tko želi raditi, ima posao. Unatoč epidemiji koronavirusa, još od vremena tranzicije nikada nije toliko ljudi radilo u Mađarskoj. Sada je zaposleno više od milijun ljudi, nego u vrijeme Gyurcsányeve vlade. Osim toga, ti ljudi ne rade na bilo kakvoj razini, jer mi moramo proizvoditi konkurentnu robu i usluge koje se mogu prodavati na međunarodnim tržištima. To je nama životno pitanje, jer smo izgradili ekonomiju koja se oslanja na izvoz i prodaju proizvoda u inozemstvo. Prošle godine smo uspjeli oboriti još jedan brutalni rekord. Mađarski izvoz povećan je na 119 milijardi eura. To treba shvatiti i zamisliti u kontekstu da smo po broju stanovnika na 95. mjestu u svijetu, no izvozni učinak nam je 34. najveći. U pogledu izvoza po glavi stanovnika smo pak već na 27. mjestu. Uživajmo u ovomu.

Odlučili smo 2010. godine ključne industrije vratiti u mađarske ruke. Zbog toga strano vlasništvo smanjujemo na omjer ispod 50 posto u bankarskom sustavu, medijima i energetskom sektoru. Podsjetio bih svakoga da smo počeli s 60 posto u bankama, 66 posto u medijima i 71 posto u energetskom sektoru, ali danas je mađarsko vlasništvo posvuda postalo većinsko. U vrijeme epidemije koronavirusa uspjeli smo ne samo zadržati ono što smo preuzeli u mađarske ruke, što dakako nije mala stvar, nego smo čak i nastavili vraćati u naše vlasništvo ključne tvrtke. Ovaj put je na red došao prekotisanski dobavljač plina i struje. Ovi krajevi gdje žive potomci mađarskih ustanika kuruca već su slobodni, sada na red dolazi Panonija. Kriza tu ili tamo, mi smo ipak nastavili, dapače čak i značajno proširili strana ulaganja mađarskog kapitala. Možda se sjećate da smo već ranije odlučili kako mađarske tvrtke koje posluju u inozemstvu trebaju donijeti kući onoliko profita koliko strane tvrtke koje posluju ovdje iznesu iz Mađarske. To je jedini mogući način da se mađarsko gospodarstvo održi u ravnoteži. Još je tomu daleko, ali nismo se okrenuli natrag ni za vrijeme epidemije, nego smo išli smo naprijed, a ne natrag. MOL se širi, kupio je i u Poljskoj 417 benzinskih crpki. OTP je prisutan na cijelom Balkanu. Mađarska tvrtka će graditi sustav naplate cestarine u Indoneziji, državi s 270 milijuna stanovnika. U Češkoj Republici Mađarske Elektrane opskrbljuje energijom 1.600.000 potrošača. Pored toga već postoji mađarska tvornica za preradu peradi u Vijetnamu, tvornica stočne hrane i tvornica gumenog bitumena u Rusiji, te telekomunikacijska tvrtka u mađarskom vlasništvu u Albaniji i Crnoj Gori. Naprijed Mađarska!

To dakako, nije malo, ali ja najvećim učinkom mađarskog gospodarstva tijekom krize smatram to što obitelji uslijed epidemije nisu morale povući ručnu kočnicu. Dapače, počelo je oslobađanje od poreza osoba mlađih od 25 godina, obitelji mogu primiti na ruke povrat poreza, a ovih dana stigla je i trinaesta mjesečna mirovina. Trinaesta mjesečna mirovina nije samo ekonomsko oružje, već prava odšteta. Vraćamo ono što je vlada Gyurcsány-Bajnai uzela. Tursko dijete ga je posjeklo, a mađarsko dijete ga liječi. Dvanaest godina je radila država kako bismo ispravili povijesni grijeh koji je napravila ljevica. Cijenimo i poštujmo to. I Mađari izvan domovine su doživjeli i iskusili da pripadaju nama ne samo kada je sunčano i lijepo, već i u nevolji. Nastavili smo i s njihovim programima, izgradili smo 170 novih i obnovili 790 dječjih vrtića za Mađare izvan granice. Naprijed Mađari!

Kao i uvijek, od 2010. do sada, tako smo i za vrijeme krize hodali svojim vlastitim putem, pa za ponovno pokretanje gospodarstva nismo koristili briselske recepte, nego ljekoviti tretman Matolcsy-Varga. Mi nismo nagazili kočnicu, nismo se sklonili u skrovište, nego smo hrabro pretjecali i u zavoju. Riskirali smo. Stupanj rizika nije bio mali, ali znate, istinu govoreći, on to nikada nije. U ekonomskoj politici oni štreberi koji idu na sigurno, prije ili kasnije, ali uvijek završe na kraju reda. To je kao vožnja biciklom. Ako ne okrećeš pedale, onda ćeš pasti. Mi nismo pali. Zabilježili smo 2021. godine već porast od 7 posto te smo nadoknadili zaostatak nastao zbog pandemije. Dame i gospodo, ma koliko suhoparna bila jedna godišnja evaluacija stanja države i nacije, ipak se u njoj trebaju spomenuti brojčani pokazatelji. Državni dug smo uspjeli zadržati na ispod 80 posto, a do kraja godine bit će smanjen na 77 posto. U međuvremenu, francuski javni dug porastao je na 115 posto, španjolski na 120 posto, a talijanski na 154 posto. A dogodilo se i ono što bi malo tko mislio, ja primjerice sigurno nisam, naime, da je javni dug Austrije premašio mađarski državni dug. Unatoč pandemiji minimalna plaća će se 2022. povećati za 20 posto, a porez koji opterećuje rad ćemo smanjiti za 4 postotna poena. Pod krov smo doveli veliki nacionalni sporazum u koji su uključeni sindikati, poslodavci, vlada i parlament, koji je taj sporazum i potvrdio. Osim, naravno, ljevice, koja ništa od toga nije izglasovala. Molim Vas da Vam na dan izbora padne na pamet da ljevica nije glasovala za zakon o koronavirusu na kojem se temelji obrana i zaštita od pandemije. Nije glasovala za kreditni moratorij. Nije glasovala za povećanje minimalne plaće. Nije glasovala za povrat obiteljskog poreza. Nije glasovala za oslobađanje od poreza osoba mlađih od 25 godina. Naposljetku, nije glasovala ni za smanjenje poreza. Nadam se da na izborima birači pak neće glasovati za njih. Molim Vas da također zapamtite i to da je vlada Gyurcsány-Bajnai išla potpuno drugačijim putem od našega. Oni su išli unatrag. Oduzeli su trinaestu mjesečnu mirovinu, oduzeli su jednomjesečnu plaću, oduzeli su godinu dana dječjeg doplatka, ukinuli su program gradnje stanova, porezne olakšice za obitelji, uveli su naplaćivanje zdravstvene zaštite, udvostručili cijenu električne energije i utrostručili cijenu prirodnog plina za stanovništvo. Ali kako siješ tako ćeš i žeti. Sada im 3. travnja možete predati račun na naplatu. Summa summarum, uz razumnu dozu skromnosti, ali samopouzdano možemo reći da nismo odustali od svojih ciljeva čak ni u vrijeme epidemije, pa zato Mađarska iz aktualne krize izlazi jača, nego što je bila prije nje.

Poštovane dame i gospodo!

Što se budućnosti tiče, suočavamo se s teškim i ozbiljnim pitanjima. Hoće li biti rata? Hoće li biti novca? Hoće li biti još jedne nove epidemije? Hoće li biti novog vala migracija?

Hoće li biti rata? Sada svi pričaju o tome. Situacija je sumorna, a stanje krhko. Ako pogledate na zeljovid, svi Vi znate da je Mađarska okružena nestabilnim regijama: Zapadnim Balkanom i Ukrajinom. Na Balkanu su prisutni i veliki momci: Sjedinjene Američke Države, Europska unija, Rusija i Turci. I sve to se događa na našim granicama. Ne zaboravimo da je Bosna i Hercegovina udaljena 70 kilometara od južnih granica Mađarske, te da je na Balkanu još uvijek stacionirano 665 mađarskih vojnika. Recept za pomirenje i pacificiranje Balkana je jednostavan: brzo članstvo u Europskoj uniji, nagodba sa Srbijom i Marshallov plan Europske unije. Šteta što se to ne događa. Mađarska je ojačala posljednjih godina. Zato Vam kažem da nećemo skrštenih ruku gledati kako loša politika supersila nanosi štetu u našem susjedstvu. Ni Berlin ni Bruxelles ne mogu voditi balkansku politiku protiv Mađara, ali ni bez nas.
Nećemo prihvatiti takve odluke donesene u Bruxellesu, koje su protiv interesa Mađarske. A interes Mađarske je mir, gospodarski prosperitet i uvođenje regije u okvire Europske unije. Ne može biti ni govora o sankcijama, politici kažnjavanja, podučavanju s visoka ili bilo kojoj drugoj bahatosti velikih sila. Dakle mi ne razgovaramo o Balkanu, nego trebamo razgovarati i voditi dijalog s Balkanom i djelovati s regijom. Balkan je i sada, kao i uvijek, beskrajno kompliciran, ali je itekako moguće postići mirno rješenje koje je svima prihvatljivo. Međutim, sukob između Rusije i Ukrajine je hitniji. Interesi Mađarske su i ovdje jasni. Najprije se mora izbjeći rat. To nam govori ne samo ljudskost, nego i mađarski interes. Pomislite samo na to da bi u slučaju rata stotine tisuća, čak i milijuni izbjeglica stizali iz Ukrajine i iz temelja bi prekrojili političku i gospodarsku situaciju u Mađarskoj. Prisjetite se devedesetih godina prošlog stoljeća kada je s područja bivše Jugoslavije dolazilo njih na desetke tisuća, a ni to nije bilo lako. Iz Ukrajine bi ih došlo puno više, vjerojatno bez nade u povratak. Mi radimo za mir, ali naravno da su određena državna tijela krenula s pripremama. Ali dakako, imamo odgovarajući scenarij i akcijski plan i u slučaju da ipak dođe do rata.

Dame i gospodo!

Zbog veličine Mađarske, zbog naše vojne i ekonomske snage, mi nismo u mogućnosti utjecati na odnose između Europske unije, Zapada i Rusije ni presudno, pa čak ni tako da se naše mišljenje nužno mora uzeti u obzire. Ali to nije razlog za nerad i neučinkovitost. Mi igramo otvorenih karata i nikada nismo skrivali da strategiju Bruxellesa smatramo promašenom, a sankcije Rusiji kao slijepu ulicu. Uvjeren sam da će Europa bez gospodarske suradnje s Rusijom ostati anemična i blijeda. Strateška je pogreška odustati od suradnje i potpuno prepustiti goleme gospodarske mogućnosti Kinezima. No, posljednjih godina sam i sam shvatio da ne možemo promijeniti smjer vanjske politike Europske unije, pa smo umjesto jalove i nepotrebne rasprave izradili i razvili funkcionirajući mađarski model. Članice smo NATO-a i Europske unije, a istodobno održavamo uravnotežen politički odnos i gospodarske veze s Rusijom. Mađarski primjer dokazuje da je to moguće.

Dame i gospodo!

Rat, bio hladan, bio vruć, te napetosti i sukobi između Istoka i Zapada do sada su Srednjoj Europi i Mađarskoj donijeli samo nevolje, patnje i teške gubitke. Stoga je razumljivo što ne želimo još jednom ući u ovu rijeku. Zato sam poduzeo mirovnu misiju u Moskvi. Led zamrznutih odnosa mora se razbiti i otvoriti put za pregovore. Istina je da Mađarska nema ledolomca na nuklearni pogon, ali imamo zato pijuk, a ponekad je dovoljna i jedna pukotina u ledu da zdrav razum ispliva na površinu. Svima nama je na korist što europski čelnici sada jedni drugima predaju kvaku na vratima u Moskvi. Mi Mađari smo naravno, naučili i to da sigurnost nije stvar prijateljstva, već snage. Iz ovoga proizlaze dvije stvari. Prije svega, između Mađarske i Rusije uvijek mora postojati područje odgovarajuće širine i dubine. To je danas Ukrajina, pa je zato – zbog toga! – njezina neovisnost i održivost izravni mađarski interes. Drugo, vojna snaga Europe mora biti barem usporediva s onom Rusije. Sve dok tomu nije tako, o sigurnosti europskih naroda nećemo odlučivati mi Europljani, nego Amerikanci i Rusi. Stoga Mađarska podupire razvoj europskih vojnih sposobnosti i stvaranje zajedničke obrambene snage. U tu svrhu smo krenuli u izgradnju moderne mađarske vojske i pripadajuće vojne industrije. Nažalost, još nismo napravili iskorak. Vojnu industriju još treba povezati s gospodarstvom, uključiti i sveučilišta, istraživačke institute i inovacijske parkove, a naravno i mlade ljude koji su spremni služiti, a po potrebi i obraniti domovinu. Novac za oružje koji smo upravo primili dobar je izraz našeg uvažavanja i ozbiljnog priznanja od strane društva, ali sam po sebi nije dostatan. Očekuje nas još puno posla. Potrebna nam je vlastita snaga, trebamo svoju nacionalnu vojsku. Nitko, niti jedan od naših saveznika, neće žrtvovati svoj život za Mađarsku, umjesto Mađara. Bez obzira na članstvo u NATO-savezu, nema takvoga saveznika na svijetu koji bi štitio našu zemlju umjesto nas. Uz nas i s nama možda, ali umjesto nas sigurno ne. Ako ne budemo dovoljno jaki, Mađarska neće biti sigurna. Od Clinta Eastwooda smo čuli i znamo da ako je oružje u blizini, onda je bolje da se nalazi u našim rukama.

Poštovane dame i gospodo!

Hoće li biti novca? Čelična lady je rekla da je problem sa socijalistima taj što uvijek ostanu bez tuđeg novca. I doista. Prvo visokim porezima uzmu novac onima koji su ih svojim radom zaradili, a zatim ga brzo potroše, pa moraju dizati kredite koje žele otplatiti novcem koji opet uzmu od ljudi još ih više oporezujući. Na kraju su i porezi i dugovi do neba, a ekonomija pod velikim teretom urušena leži na zemlji. Nezaposlenost, restrikcije, hrpa dugova, MMF, nema novaca. Ako vlada ljevica, onda novca nema. Uvijek se pjesma tako završava. Danas su, međutim, u tijeku razvojni projekti vrijedni više tisuća milijardi, broj siromašnih i razmjeri siromaštva opadaju, a srednja klasa jača. Minimalna plaća danas je viša od prosječne plaće u vrijeme Gyurcsányeve i Bajnaijeve vlade, tako da novca ima, a ako budemo nastavili upravljati zemljom, onda će ga biti i nadalje. Na ruralni razvoj ćemo primjerice, potrošiti tri puta više nego do sada. U ekonomiji koja se temelji na radu, novac će doći od rada. Porezi su niski, prihodi rastu, ljudi kupuju i ulažu, isplati se raditi. Romski glazbenici su već mogli svirati tuš da inflacija nije prigušila europska gospodarstva, jer je općepoznato kako porast cijena odnosi novac. U Sjedinjenim Američkim Državama je ona doživjela 40-godišnji rekord i porasla je na 7,5 posto, a postoje i neke zemlje Europske unije u kojima je inflacija već iznad 10 posto. To bi se dogodilo i kod nas da cijelo vrijeme ne štitimo obitelji. Izvanredno stanje zahtijevalo je izvanredne odluke, pa stoga nismo stajali prekriženih ruku gledajući divljanje cijena, već smo uveli politiku njihovog zaustavljanja. To je politika četiri stopa: stop cijenama režija, stop cijenama goriva, stop rastu kamata i stop cijenama hrane. Takvo nešto se u Mađarskoj nije dogodilo trideset godina. Danas je situacija takva da je kod nas najniža cijena struje u cijeloj Europskoj uniji, a cijena plina je treća najniža u EU.
Smanjenje cijena režija funkcionira, taj model upravo preuzimaju od nas Francuska i Španjolska. Cijena goriva u Mađarskoj peta je najniža unutar Europske unije. Danas je plaćamo 480 forinta, a bez stopiranja cijene bili bismo znatno iznad 500 forinta. I ovdje se stopiranje pokazalo uspješnim, pa ćemo produžiti s time za još tri mjeseca. Stop kamatnim stopama zaštićuje obitelji s hipotekom na kuću, a stop cijena hrane pomaže svima, ali ponajviše osobama s malo novca.

Dame i gospodo!

Smanjenje režijskih troškova smanjit će inflaciju za 1,5 posto, stopiranje cijene goriva za pola posto, a stopiranje cijene hrane za 0,9 posto. Prema nedavno objavljenom izvješću Europske unije, inflacija će ove godine u Mađarskoj biti 5,4 posto, a sljedeće godine 3,6 posto, što stopa povećanja plaća daleko premašuje i nadmašivat će. Novaca će, dakle biti, jer će Mađarska i ubuduće raditi. Obiteljske potpore ćemo ne samo zadržati, nego ćemo ih i proširiti. Ne odričemo se toga da roditeljstvo i rađanje djeteta bude poticano i tako stvara povoljnu financijsku situaciju za obitelj. Imat ćemo djecu, imat ćemo novac i zaštitit ćemo obitelji. Tako treba ići naprijed!

Dame i gospodo!

Međutim, u pitanju inflacije postoji još jedna prepreka, jedan ležeći policajac. Zove se Bruxelles. Liberalizirali su tržišta plina i električne energije, ali zakonodavstvo za ublažavenje užurbanih fluktuacija nije izrađeno, pa tako nije niti uvedeno. Tako su Europu izložili financijskim špekulantima. To je ozbiljna pogreška jer su cijene energije odgovorne za 50 posto inflacije. Vodili smo veliku bitku da Bruxelles napokon klasificira nuklearnu energiju i prirodni plin kao održive. Naposljetku smo ipak uspjeli, ali smo izgubili dosta vremena, a oblikovanje cijena je već izmaklo iz ruku birokrata u Bruxellesu. Njihovi koraci i aktivnosti su nedovoljni i zakašnjeli, njima se neće riješiti već nastala kriza. Stoga će, prema našim sadašnjim saznanjima, visoke cijene energenata još godinama ostati s nama. Sva je sreća, točnije rečeno zahvaljujući naporima, sposobnosti, odvažnosti i marljivosti Pétera Szijjártóa, mi smo na vrijeme sklopili s Rusima dobre ugovore o opskrbi plinom. Ali problem u Bruxellesu se ne smanjuje, prijatelji moji, nego raste. Umjesto pojasa za spašavanje sada možemo dobiti mlinski kamen oko vrata, jer se diljem cijele Europe pripremaju uvesti kazneni porez vlasnicima kuća i automobila. Apsurdno je da se države članice osim s visokim cijenama trebaju posebno boriti i s Bruxellesom. Vrijeme je da netko kaže da je propao plan Bruxellesa da se poskupljenjem energenata zaštiti od klimatskih promjena. Propao je jer uništava i europska poduzeća i poduzetništva, ali i europske obitelji. To je slijepa ulica. Potreban je novi plan!

Poštovane dame i gospodo!

Pogledajmo hoće li poslije ovoga biti još novih epidemija. Današnji svijet mora živjeti s time da je uz doba seobe naroda, nastupilo i doba epidemija. Epidemija je postala globalna, oduzimala je živote, napadala je radna mjesta i paralizirala svjetsku ekonomiju. Nije ni nas poštedjela, ali smo se mi barem među prvima probudili. Prvi smo u Europi ustrojili operativni stožer. Među prvima smo nabavili respiratore i pripremili bolnice za primanje oboljelih od epidemije. Bili smo među prvima koji su nabavili potrebna cjepiva, među prvima koji su cijepili više od polovice pučanstva i među prvima koji su ponovno pokrenuli državu. Čini se da smo sada iza sebe ostavili najveće poteškoće. U tom procesu smo proveli duboke transformacije u svijetu bolnica. Doveli smo u red liječničke plaće, dokinuli „plave kuverte“, razdvojili privatne i državne zdravstvene usluge i sve to na temelju sklopljenog sporazuma s liječničkom komorom, u miru, dogovorno, usred svjetske epidemije. Hvala za to! Već u vrijeme epidemije započeli smo s razvojem domaće zdravstvene industrije. Danas već mi proizvodimo ono što nam je potrebno ili bi moglo zatrebati tijekom neke druge epidemije: maske, respiratore, medicinska pomagala. Najveći zalogaj je, naravno, tvornica cjepiva koja se gradi u Debrecenu, vrijedna 55 milijardi forinta, koja bi mogla početi s radom do kraja godine.

Prijatelji!

Nitko ne može jamčiti da u vremenu globalne ekonomije povezane milijunima vlakana neće izbijati nove i nove epidemije. Ali jamčimo da će mađarska zdravstvena i farmaceutska industrija, ako zatreba, dočekati nove epidemije potpuno spremna.

Poštovane dame i gospodo!

Naposljetku je pitanje hoće li biti još jednog novog migrantskog vala na našim granicama? Ne samo da će biti, već on postoji i sada. Više stotina ljudi svaki dan pokušava silom ući u Mađarsku. Prošle godine ih je bilo 122 tisuće, a samo u siječnju ove godine već više od 12 tisuća. Jedno vrijeme smo se nadali, uključujući i mene osobno, da ćemo odvratiti migrante ako uspijemo brzo zatvoriti svoje granice, jer će oni vidjeti da se ne isplati kod nas pokušavati prelaziti granicu. Međutim, oni to nisu vidjeli. Razlog tomu može biti taj što je Mađarska isto kao što je i nekad bila, bez obzira želimo li to ili ne, jesmo li svjesni toga ili ne, zapravo granična utvrda unutareuropskih, uglavnom njemačkih teritorija, a migranti pokušavaju doći upravo tamo. Život u pograničnim utvrdama nikad nije bio lak. Do sada smo potrošili više od 600 milijardi forinta za zaštitu granica. 600 milijardi forinta! Prije migrantske krize smo tu golemu svotu novaca mogli upumpati u gospodarstvo ili ju jednostavno dati obiteljima. Danas ga pak moramo uložiti u obranu granica. Hunyadi je zaustavio sultanove trupe kod Beograda, a mi smo zaustavili postrojbe Georga Sorosa na našim južnim granicama. Ali upravo iz primjera Beograda znamo i to da jedna jedina pobjeda ništa neće riješiti, te da je kratak put od beogradske pobjede do poraza na Mohačkom polju. Zaštita granica zahtijeva stalnu pripravnost, izdržljivost i ustrajnost. To je težak, jako težak posao. Osim toga, moramo imati oči i odostraga, jer ni zbog Bruxellesa ne možemo biti mirni. Tamo se okupljaju agenti Georga Sorosa, Jude, koji se za trideset srebrnjaka mogu privoljeti na sve, pismoznanci koji nacionalne države smatraju neprijateljima ili u najmanju ruku reliktima prošlosti, Siserina vojska stručnjaka i savjetnika i naravno, vukovi globalnog kapitala koji u svemu, pa tako i u migracijama njuše novac. Svi oni rade na tomu da ovu invaziju, preplavljivanje Europe prihvatimo kao prirodno stanje, kao nezaustavljivu povijesnu nužnost. Već postoje mjesta gdje su u tomu uspjeli. Talijanska granica ima toliko rupa kao cjedilo za tjesteninu, Francuzi jedva drže glavu iznad vode, a Nijemci su se plemenitom jednostavnošću proglasili imigrantskom državom. Odustali smo od Afganistana, Afrika također ima golemi višak stanovništva, a njezini valovi se u svakom trenutku mogu preliti preko Sredozemnog mora. Kršćanska je Europa u velikim problemima zbog vlastitih unutarnjih slabosti i snažnih vanjskih udaraca. Čini mi se da latinsko kršćanstvo u Europi više i nije u stanju stajati na svojim vlastitim nogama. Bez pravoslavlja i saveza s istočnim kršćanima, teško ćemo preživjeti desetljeća koja dolaze. Ceterum censeo, Europi su potrebni narodi Balkana.

Prrijatelji!

Molim Vas da svi zajedno dobro zapamtimo da su mađarske obrambene snage raspoređene na granici samo dok smo mi u vladi. Gyurcsányevi su jasno dali do znanja: „Migranti nikoga ne ugrožavaju, dapače, kroz jedan do dva naraštaja bi i oni postali Mađari, pa je važno da se dobro osjećaju oni koji dođu ovamo.“ Ako dopustimo birokratima u Bruxellesu sklonima migrantima, da pomognu istodobno smiješnim, ali i opasnim akterima Gyurcsányjeva-showa preuzeti vlast, onda će oni otvoriti granice. A kad jednom dopuste ulazak migrantima, onda se više ne može vratiti ranije stanje. Ovdje će biti takvo otvoreno društvo da će i naši unuci jaukati, ako još uopće budu ovdje.

Poštovane dame i gospodo!

Možda bih ovdje trebao govoriti i o tome zašto mi i Bruxelles meljemo u dva mlina, odnosno o svijetu intelektualne kaste, stručnjaka, kreatora politike i stvaratelja mišljenja u Zapadnoj Europi. Jer nema sumnje da mi meljemo u dva mlina. Različiti su nam pogledi o europskoj tradiciji vrijednosti, drugačije razmišljamo o budućnosti nacija i nacionalnih država, o globalizaciji, a sada već drugačije mislimo o obitelji, dapače stigli smo dotle da imamo drugačija gledišta i o binarnoj strukturi društva koje čine žena i muškarac. S obzirom da je tomu tako, a tako je, stoga neminovno zamišljamo drugačiju budućnost i želimo ju i sebi i svojoj djeci. I želim jasno reći da mi u ovom nećemo popustiti. Na referendumu 3. travnja ćemo obraniti našu djecu, to da je otac muškarac, majka žena, a djecu neka nam ostave na miru!

Ne čeznem za njihovom empatijom, ali je istina da s njima radim trideset godina i kroz to vrijeme sam zapazio i osobno se uvjerio da se duboko u pozadini razlika među nama nalazi to što smo mi potpuno drugačije doživjeli kraj hladnoga rata od njih. Zato ga i tumačimo sasvim drugačije nego sve te zapadne zemlje, uključujući i SAD, koje Sovjeti nisu okupirali. U tom grmu leži zec. Riječ je o tome da oni nisu živjeli u diktaturi i da su, kako je rekao pisac Márai, slobodu dobili u nasljedstvo.
Mi smo, pak, živjeli u njoj, dakle u diktaturi, i mi nismo dobili slobodu, nego smo se za nju izborili. Ne podcjenjujemo doprinos Zapada, ali nam je jasno kao sunce, da su u hladnom ratu pobijedili Poljaci, Česi, Mađari, Nijemci, Bugari, Rumunji, Estonci, Latvijci i Litavci, to jest mi. Svi znamo da su antikomunizam i nacionalna ideja pobijedili u hladnom ratu tako što su obnovljene nacionalne države. Vjerujemo da je nacija pobijedila klasu, vjera u Boga je pobijedila ateizam, a privatno vlasništvo socijalističku državnu imovinu. Oni misle na nešto sasvim drugo. Vjeruju da je njihova liberalna demokracija pobijedila komunizam. U njihovim mislima, u središtvu ni sada, a ni tada nisu stajale nacionalne države, već globalni svijet, kojim upravljaju globalne organizacije, institucije i mreže, a međusobno su povezane globalnim komercijalnim i tehno-komunikacijskim mrežama. Zato je Georg Soros njihov istinski heroj, naravno ni sitniš im nije protiv volje. Zbog toga imamo različita shvaćanja i o pravnoj državi i o demokraciji. Kao što znamo mi živimo u ustavnom sustavu vladavine prava koji je jasno utvrđen i zaštićen Temeljnim zakonom. Za njih je pravna država sredstvo kojim nas mogu umijesiti da budemo poput njih. Zbog toga ih ne zanimaju ni činjenice ni naši argumenti. Oni sada vode sveti rat, jedan džihad vladavine prava. Međutim, prijatelji moji, riječi rijetko pomažu protiv džihada. Ovdje moramo pokazati snagu, prema tome neka dođe rekonquista! Isto vrijedi i za demokraciju. Oni vide rušenje i izmicanje demokracije, a mi vidimo naš svakodnevni život. Uz izbore, referendum, žestoki ljevičarski tisak i oštre političke rasprave. Oni su poput žene iz freudovske šale koja bježi od zastrašujuće sjene koja je progoni. Kada je sjena sustigne, žena pita drhtavim glasom: „Što hoćeš od mene?“ Na to sjena uzvrati: „Ja? Pa Vi sanjate mene!“ Tako, dakle, stojimo jedni uz druge, a istina je da ne želimo postati poput njih, a teško bismo mogli povjerovati da bi oni željeli sličiti nama. Nema smisla poricati razlike. Ova rasprava unutar zapadnog svijeta je neizbježna. Ona je, naravno, važna, ali ne i najvažnija. Najbitnije je želimo li ostati zajedno. Pogotovo ovdje u Europi, jer Europska unija ima budućnost samo ako možemo ostati zajedno unatoč sve više rastućoj kulturnoj otuđenosti. Sa svoje strane, želimo održati Europsku uniju na okupu. Zato smo Bruxellesu i Berlinu više puta dali ponude tolerancije. Ne očekujemo da će usvojiti i na europsku razinu dignuti mađarsku emigracijsku politiku, mađarsku obiteljsku politiku ili mađarsku vanjsku i međunarodnu politiku, ali ni oni ne mogu zahtijevati da mi preuzmemo njihovu. Ne postoji drugo rješenje osim tolerancije. Samo tako možemo pronaći zajednički put, a Unija mora ići naprijed, a ne nazad.

Poštovane dame i gospodo!

Tako stoje stvari u zimi 2022. godine, pedeset dana prije izbora. Vidimo da je ulog na izborima golem, za Mađare je to životno pitanje. A toliko bismo voljeli već jednom imati izbore koji nisu od životne važnosti, nego da se na njima jednostavno izabere jedna dobra vlada! Na žalost, to sada nije moguće. Ovi izbor se još uvijek odnose na to da se Gyurcsány i Bajnai žele vratiti. Jučer je Ferenc Gyurcsány i najavio da su spremni za povratak. A ako se on vrati, onda će nas povući natrag, tamo gdje smo nekad bili i gdje ne želimo više dospjeti ni po koju cijenu. Pogledajmo samo kakvo razočarenje je stanovnicima glavnoga grada uzrokovalo novo budimpeštansko ljevičarsko vodstvo. Nakon devet godina provedenih u oporbi, dobili su priliku pokazati što znaju. I to u vrijeme kada vlada ulaže u razvoj glavnoga grada i više sredstava od predviđenog. Ipak, tamo vladaju kaos, prljavština, beskućnici i prometne gužve, korupcija, nesposobni lideri, bahatost i lijenost. Gyurcsányjevi ljudi zasjeli su u blagajnu, a Bajnai pak u prekrasnoj tišini upravlja sustavom provizija. Za stvaranje ovakvog stanja bile su dovoljne dvije godine promašene ljevičarske vladavine. Svi mogu vidjeti da oni idu unatrag, a ne naprijed. Naravno, istina je da po sunčanom vremenu i pri dobrom vjetru čak i pijani kapetan može upravljati brodom. Kada nema vjetra onda je dovoljno i to da je netko visok, tanak i voli dugo spavati. No, pri jakom i vrtložnom vjetru, u vrijeme oluje, vjerujte, potreban je dobar pomorac. Možda je nama koža na vjetrometini raspucana, lica su nam izbrazdana, rukovanje grubo zbog težačkih ruku, maniri nisu uvijek u skladu s dvorskim bontonom, a pokreti nisu baš baletanski, ali jedrenje je naša strast i više od svega volimo brod za koji smo odgovorni. Poznajemo valove i poštujemo more. Vidjeli smo već goleme oluje, upravljali smo pri snažnom vjetru, i što je najvažnije, znamo kamo želimo ići. I ovdje ispred mene stoji napisano: naprijed a ne nazad!

Prijatelji!

Ljevica je sada izašla s mantrom kako će oni koji im se pridruže ostaviti svoje dosadašnje živote iza sebe kao Kristovi učenici ribarske mreže. Ovo je, molim Vas, već tko zna koji ljevičarski kandidat koji obećava radikalne promjene. Sjećam se da je tako počeo Ferenc Gyurcsány. Mene međutim, to više podsjeća na nekog hohštaplera iscjelitelja koji preko televizijskog ekrana liječi na daljinu. On obećava iscjeljenje, ali zapravo ti nudi svoj DVD po akcijskoj cijeni tri za jedan. I kada povjeruješ u sve te hohštaplerske prevare i kupiš svaku publikaciju, onda taj varalica pobjegne s tvojim novcem na Bahame, a ti ostaneš tamo bez ozdravljenja, s praznim džepovima i s hrpom kičastih DVD-ova.

Prijatelji!

Od 2010. godine nam već po četvrti put žele prodati priču o promijenjenoj i obnovljenoj, dobro ustrojenoj i reorganiziranoj ljevici. Siguran sam da želudac Mađara ovo neće provariti ni po četvrti put. Priznajem kako se nadam da ako ih sada pobijedimo, onda ma koliko su čvrsti klasno svjesni komunisti, te ma koliko god napredna bila njihova tehnologija klonova, ipak neće moći napraviti dovoljno MiniFerija da ponovno uđu čak ni do rampe. Znamo protivnika. Padobrance ujaka Gyurija polako već zovu njihovim imenima. Ni plaćenike iz Bruxellesa ne koriste prvi put protiv nas, ali mi znamo kako ih rastjerati. Sada se, međutim, ne moramo brinuti o njima, već za svoj tabor. Prijatelji moji, nikada nismo bili tako jaki, dobro organizirani i odlučni kao sada. Zavrnimo rukave i stavimo točku na ovaj slučaj. Osedlajte konje, kampanja je počela, vrijeme je da i mi izjašemo.

Pedeset dana kasnije, očekujte naš dolazak s desna! Dobri Bog je iznad svih nas, Mađarska ispred svega! Naprijed Mađarska, naprijed Mađari!